Rekao mi je da prestanem živjeti u mašti.... ja sam njemu rekla da je gad :)
Hladno mi je... ne osjećam prstiće na nogama.... treba mi....treba mi medica, ali kad ju poćnem pit ne mogu se zaustaviti... problemčić
Cure su kokošate! Ona se slaže sa mnom....
Pitala me da li ja zbilja mislim da se ta maramica odšmrkljila
.... mislim da je... ipak sam ju bacila daleko ( ne bi bilo prikladno držati je na stolu)
Figaro me vara.. našao si je neku novu malu i nadobudnu curicu....
... ostavit će ona njega, a ja ću biti ovdje i ćekat ću ga... to se zove ljubav...
htjela sam napisti nešto lijepo, al nejde mi.....
Moj klinac je došao većeras...
nisam ga mogla prestat gledati.. presmješan mi je..
valjda zbog tog sjaja u očima kojeg strariji s vremenom izgube...kojeg ja više nemam .. ili osmjeha...
Vodio me u zvuk...na kavu sa šlagom :)
i baš je bilo ljepo...
Crtali smo .... misilm, ja sam pokušavala crtati a on ja samo šarao...
pitala sam ga što to izvodi
... rekao je da crta...
pustila sam ga.... bio je presretan da bi mu to uništila......
bilo je proljeće... bilo je kasno proljeće, toga dana kada smo crtali...
Klizala sam se! Klizala sam se!!
Bilo je super! Iva me nije ispuštala... hvala joj...
Tko hoće s nama opet? Tražim dobrovoljca da me drži za drugu ruku....
evo ti na....
novi post... samo za spenkija...
jesi zadovoljan?
Naslov: „Sjećanja neće izbljedjeti, nikada......“
Zašto tek sada novi post?!
....osobne potrebe.....
Sreća ravnomjerno raspoređena..... podjeljena na trenutke...... ovisno o danu.....
Hoće li ikada biti sve isto kao i prije?!. .....Neće....
Još jedna promjena u mom život.... u životu mnogih ljudi.....
Ali loša promjena! Jako loša!
Nema ga više.....
Kako popuniti rupu?!
Rupu; koja je nastala odsutnošću osobe koja ti je prirasla srcu.......
Nikako! Smrt je neizbježna!
Ali ipak, treba nastaviti živjeti.....
Čudno ljeto,jako, jako čudno....
Are you ready?
Za TULUUUUM!
Danas, Sutra, prekosutra....
no tek kasnije....kasnije, kasnije, kada će sve biti sređeno...... (IPAK NIŠTA OD TOGA)
Pešimona jedna od najljepših ali i jedina talijanska riječ koju su me cure naučile.....
Ah.......što bi ja bez vas........=)
....toliko od mene, vraćam se u velikom stilu.... 12.07.2007. u 23:15 | Komentiraj (3) | Print | # | ^
Noć je! Idem u krevet sa saznanjem da sutra ujutro moram u školu. To me ubija! Ne toliko ta pojava riječi škola u rečenici, koliko pomisao na buđenje. Ono što je domestos bakterijama, to je meni budilica. Vjerojatno je to razlog mog uzastopnog kašnjenja- iako to ne može opravdati moja poslijepodnevna kašnjenja….
Zanimljiva pjesnička figura u rečenici….. kontrast
Crno-bijelo
Toplo-hladno
Proljeće-jesen
zima-ljeto
dan-noć…svjetlo-tama
osmjeh-suza
rođenje-smrt
ljubav-mržnja
raj-pakao
anđeo-vrag
no što se dogodilo sa životom?!
Jednostavno nema ničega…..
.....Nisam više uspjela suzdržati suze. Vidjela sam da i on plače.»
da...ionako bi pisala o tome, valjda, hm...al sad sam natjerana
tko me natjerao?! bilo bi bolje reći, što!
no, onda?
pa mislim, mislim da se zove, joj kao onaj organ, no, znaš, onaj crvene boje kao krv! misliš...misliš….
no?
pa, ti se sjeti to je ionako tvoj san! nemoj mene tjerati na to!
pa ne mogu to reći, bar ne sad ovdje, dok stojim pred svima! možda u tamnom kutku svoje sobe..možda onda...možda...
daj, nema možda! sad i odmah! Reci! Reci! Reci!!!
neeeeeeeeeeeeeeću!
Reci! Moraš!
al, kad..
nema ali!
zašto si takav? zašto me tjeraš na nešto što ne želim?
zato što bi stvarno bilo i vrijeme za to!
no dobro!........reći ću. reći ću sve! reći ću svima! jesi sad zadovoljan?! jesi li?! jesiiiiiiiiii!
gade jedan!
nisam gad! dobro možda malo, al stvarno je bilo vrijeme…
pa al ja nisam bila spremna, no ti to očito ne možeš shvatiti ni prihvatiti stoga zbogom!
Ne, možda nisam mogao, ali istina bi kad tad izašla na vidjelo. bolje sada kad si još malena. manje će boljeti! s vremenom je sve teže i teže!
pa možda za mene to nije važno! a i rekla sam ti već nešto, zbogom!
ako ti to stvarno želiš, onda dobro. zbogom! al ja znam da je bilo vrijedno toga! jer bilo je! To se moralo ionako dogoditi stoga, bilo je vrijedno
ma daj odjebi
hej stani! nisi to izgovorila!
što sad pak nisam izgovorila?! nemoj mi sad ti tu pametni i veliki, soliti pamet!
nemoj se sad izvlačiti!
No!
ok dobro, ne shvaćam smisao al ajde-SRCE!!
Jeli bilo toliko teško?!
ljubav
vidiš?!
leptirići- sreća
prošlo je!
kraj, tuga i bol
jeli sad lakše?
nikada neće biti lakše!
zbogom ti glupi glasiću
zaboravi da postojim!
pusti me na miru pustim me da živim svoj život!
žao mi je al ne mogu.
to je moj život.
ja sam tvoj život.
dio sam njega i ne mogu, makar i ja to želio…
ma znaš što?! ušuti, umukni, ajde dobro bar šapući tiho, tiše ...
P.S- SRETNA NAM PRVA GODIŠNJICA DRAGA! 
novo-staro
Novi post?! Ou yea!
Nova godina…
…Stara godina
-novi prijatelji
-nove ljubavi
-nove pogreške
-nove pustolovine Ane Male
-nova razočarenja
-nove spoznaje
-nova veselja
-nove suze radosnice..
dobro sad sam pretjerala, jer Ja nikad, nikad, nikad ne plačem!!
Zašto?
Zašto bi?!
Svoje osjećaje pokazujem i previše tako da suze baš i nisu potrebne! One čuvam za posebne prilike, kada će one stvarno biti potrebne.
Mislim...nadam se...da do takvih situacija neće doći. Barem ne uskoro.
Ne još!
Još nisam spremna!
Zar je ikad itko spreman za tugu?!
Zar se na to čovjek može naviknuti?!
O da, naravno!
Mi smo biča koja je vrlo lako na nešto „navući“ ! Možda ne mislite tako, ali pogledajte malo bolje ljude oko sebe! Pogledajte kakvi smo!
Svi različiti- svaki je po svom kalupu izrađen, ali svi radimo iste pogreške! Svima život protekne u veselju i sreći, tuzi i žalosti koje se izmjenjuju tijekom tog putovanja!
Ali navikneš se!
Neki smatraju da to tako treba biti da je to sudbina!
Dok drugi sami sebe uvjeravaju da su to oni sami tako htjeli i da moraju prihvatiti činjenicu da su zabrljali!
Jeli to jednako? Hm.. Recite mi Molim vas! Ne shvaćam...zbunjena sam! Ni sama nisam sigurna u što vjerujem
Mislim...ali nisam sigurna, da sam sama odabrala neke stvari koje su mi se dogodile.
Recimo da nisam počela slušati to što slušam, nikad ne bi osjetila to!!
Nikad ne bi doživjela takvo što!
Nikad ne bi upoznala toliko luudih ljudi!!
Nikada ne bi izlazila na takva mjesta gdje sad provodim svoje vrijeme!
Nikada ne bi poželjela uzeti taj taKO JEBENO(oprostite na izrazu-inače ne upotrebljavam takve riječi) dobar instrument u svoje ruke i počela uživati u tim taktovima!
Ili možda bi?!
Ipak vjerujem da bi me ta glazba već nekako našla!
Mislim ona je uvijek bila prisutna u mom domu, no da li bi ju ikad tako doživjela kao Sada?
mislim da bi da bi jednoga dana ipak doprla do mene!
Ona bi našla svoj put… zato vjerujem da ću to slušati i za kojih 30 godina...
...jer jednostavno kad se navučeš nema izlaza… ne pušta te- dvosmisleno ha?!
Ja vjerujem! Ja vjerujem!…….
Da svi vjerujemo, čak i ako „ne vjeruješ“ vjeruješ da ne vjeruješ, znači vjeruješ! Zbunjujuće? Da je, meni!
Tako da ako se možeš naviknuti, navući na glazbu onda se možeš navući i na tugu!
To postane tvoj način življenja! Ja to ne želim!
Želim biti malo hepy derište zauvIjek!
It's time to be a big girl now
And big girls dont cry, dont cry, dont cry
Ali kada taj trenutak navale tuge dođe, neka zna da ću se boriti i na kraju, kada pokažem sve ostale tužne face i kada i zadnji zamah snage izađe iz mene, predat ću se u te odaje tuge!
Da, plakat ću i to kao kišna godina! Ali neće biti tapkanja, neće biti sipljenja kapljica, ne, odmah će krenuti potok! Jer kad to držiš u sebi, onda sumnjam da to možeš olako zaustaviti i natjerati da prestane!
Ne, ne! No sad nije potrebno to sve, nije, jer još nije došlo do toga. Ti tužni događaji nisu se pojavili. Mislim to ne znači da se u mom životu ne događaju tužne stvari. Događaju se, ali ne toliko tužne stvari, koje bi me natjerale na neke velike intervencije!
Trenutačno sam veselog raspoloženja, mislim osim kad me uhvate navele mijenjanja raspoloženja ali to se lako da riješiti..
Ipak, mi ljudi smo se već trebali naviknuti na te stvari, ili bi neki trebali poraditi još na tome?!
Neke stvari moramo prihvatiti onakve kakve one zaista jesu-ne vrijedi lagati sam sebi! a za neke se treba boriti! Na vama je da procijenite situaciju! Da, da! Ali ne trebamo sve prolaziti sami, zar ne?! Zašto onda pobogu služe prijatelji i obitelj! Možda prave prijatelje možemo nabrojati na prste jedne ruke- kao što to mnogi kažu ali uvijek se nađe netko u teškoj situaciji-ponekad vas iznenade! Ako ne... you´re so fucked up!
Obrati se meni na liječenje he he...mislim stvarno! Nadam se da znate da sam ovdje
……… odluke za ovu godinu
-pa nema ih!!! Ako će bit dobra ko i prošla, supeeer!!
Glavno da to preživimo i da se prepustimo sreći!
Da ne propustimo svoje sretne trenutke jer ja svoj nisam na novogodišnjoj feštici
Jedan neočekivani potez i ja sam hepy...iako me trebalo dugo nagovoriti na to! ( hvala ti-znat će onaj na koga se to odnosi)
Nije to zapravo bilo ništa posebno- ali jedna sitnica će nekoga uveseliti tako je i mene –mislim događale su se i druge super stvari, da ne bi ispalo da sam toliko jadna he he.
Jedan događaj mi je uljepšao taj izlazak- jer nova godina nije ništa posebno! Samo jedan običan izlazak prepun novih pustolovina-kao i uvijek!
Nema odluka ionako ih neću ispuniti!!
Možda se post čini dug ali, kome lagati kad je istina da opet neću dugo pisati, pa…. Znam da nije dubokouman, a da su to neki htjeli. sry što nisam ispunila vaša očekivanja! I da, znam, kasnim s ovim postom i to puuuno! Ljudi uživajte, čitam vas sve he he!! pa-pa
09.01.2007. u 21:39 | Komentiraj (22) | Print | # | ^
When you"re strange, no one remembers your name...
Selim se u novi grad!
Sama i izgubljena u novom prostoru koji me okružuje.
„Što si tamo našla?“, pitaju me stari poznanici.
Odgovor na to pitanje glasi:
„Dragi moji, sve je isprava bilo toliko zastrašujuće, toliko uznemirujuće, jednostavno NOVO!
Najgore od svega je bilo to,
da kad sam mu pružila ruku i kad je uzvratio istom gestom,
već sa svojim stiskom poručio mi je,mala znam ja takve!
Jedan dodir uopće nije dovoljan da shvati mene i moju psihu.
ON TO NE MOŽE SHVATITI (osim ako nema neke posebne moći)
Faces look ugly, when you"re alone,
Women seem wicked, when you"re unwanted,
Sreets are uneven-when you"re down
Ljude je nemoguće prosuditi u jednoj sekundi, ipak sam se gradila kao osoba sve ove godine prije našeg susreta. To tako jednostavno ne ide, iako to svi zapravo radimo, zar ne?!
…prosuđujemo prije nego što upoznamo osobu. Čak se je ni ne trudimo shvatiti, odmah osuđujemo i svrstavamo sve u određeni koš
- aha ti si neka metalka - drogerašica s kojom ne želim imati posla,
ti si neka šminkerica-znači nemaš vremena ni za što osim za sebe i svoj izgled, o oprosti i za dečke!!!
Ili…pa to je ona krava od cure, o kojoj mi je pričala susjeda!! Ovo je ugrubo opisano ali je istinito!!
Kako li se samo prevario!
Ja jesam mirno i tiho,
slatko, malo,
bespomočno dijete,
jesam, sve dok me bolje ne upoznate,
dok mi ne pružite šansu da vam pokažem svoje pravo lice,
da vam pokažem kakva sam je zapravo!
Or just another lost angel, city of night...
Sve dok mi ne date da budem ono što jesam,
da budem svoja, sve do tada ćete živjeti u krivom uvjerenju!
Tada ćete shvatiti da ste pogriješili!
Za većinu osoba kasnije kad ih upoznate shvatite da uopće nisu onakve kakve ste ih smatrali
-to najčešće vrijedi onda kada ste imali o nekome negativno mišljenje, no isto se tako nažalost možete i neugodno iznenaditi kad shvatite da neka osoba uopće nije onakva kava se prikazivala.
Da ima više mana i od vas samih, a vi ste ju smatrali svojim idolom.
Neke je ljude bolje ne upoznati, jer što ako nisu onakvi, kakve vi želite da budu?
Samo ćete se razočarati, više se nećete imati kome diviti,
nećete imati tu posebnu nedodirljivu osobu.
Zapravo želim i to jako.
Ali što ako on nije onaj za kojeg sam ga ja smatrala, što onda?
Onda sve pada u vodu. Bolje je ovako on sretan, ja donekle sretna.
Ma kome ja lažem sretna sam jer imam TU osobu, što je s onima koji smatraju da takve osobe ne postoje, e njih treba žaliti.
My eyes have seen you
let them photograph your soul,
memorize your alleys
on an endless roll.
Mi se ponekad želimo sakriti. Svatko ima svoj razlog. Svoje pravo lice ne pokazujemo svakome jer to baš i nije tako jednostavno. Neke vas osobe ponekad stvarno znaju iznenaditi....
11.12.2006. u 22:48 |
Komentiraj (38) |
Print |
# |
^
Dok sam bio mali bojao sam se mraka…
Sada kad sam veliki bojim se mraka!!!
Ne, ne i ne!!
Mrak, zašto bi ga se netko bojao!!!
Barem ne djeca, za njih je sve što nas okružuje „mrak“!!
Ali oni hrabro koračaju, bez imalo straha prema naprijed!!
Naravno da dožive padove, ali kako bi inače naučili hodati!
Najveća prepreka?
STRAH
Sjećate se onih pomoćnih kotača na biciklu?
Oni su samo bili varka, kako bi nam vožnja izgledala bezazlena.
Ali dok su nam ih maknuli, uvidjeli smo težinu situacije ili bolje reći osjetili smo to na vlastitoj koži!!
Ali nas masnice na koljenima nisu zaustavljale kako bi došli do cilja, koji je bio naučiti voziti bicikl, bez ikakve pomoći!
Pitanje je..
...zašto onda sada kada smo sazrjeli se ne možemo boriti sa problemima i tako lako posustajemo?
Možda baš radi toga što više nismo djeca i nemamo ono njihovo bezbrižno gledanje na svijet i nismo uvjereni da je sve jednostavno i lako!
Što je zapravo i istina!
Više nas nitko na ništa ne tjera i ništa se ne mora, i roditelji nam ne poklanjaju svu pažnju ovoga svijeta za svaki naš pokret, jer misle da više nismo mali „zeleni“ kojima se sve prvo treba nacrtati!!
To ne znači da ih boli briga za nas. Sad im je još teže nego prije jer kad smo bili mali mogli su nas staviti na jedno mjesto i držati pod kontrolom, ali sada…
nemojte mi lagati da ih uvijek slušate i da je uvijek sve po njihovom!
Shvaćate li sada kako je njima teško?!
Uvijek postoje iznimke i neki roditelji još uvijek vjeruju da smo klinci iako to odavno više nismo!
Zauvijek ćemo biti njihova djeca, ali ipak negdje moraju postojati granice!
Oni nama samo žele dobro, iako to uvijek ne pokazuju na dobar način!!
Ali zamislite sebe kao roditelja nekog malog derišta u pubertetu!
Eto ja ne želim dijete!! Mislim, mi smo onakvi kakve su nas odgojili! I svaka čast mojoj mami, ja sam zadovoljna njom a i ona sa mnom, valjda!
No sve nas ponekad nešto pukne… ni kad smo bili balavci nismo bili svaki trenutak sretni s našim roditeljima!
Tako je oduvijek bilo i tako će i biti!! Zašto prekidati tradiciju!!! Zapravo je tužno što se mijenjamo, možda je i to uzrok tih problema jer oni to jednostavno ne mogu prihvatiti!
Btw:
01.11.2006. u 23:47 | Komentiraj (29) | Print | # | ^
svašta i ništa
Hej ljudi!! Napokon sam se odlučila primit posla I čekajte
TADADADAM:(zastori se polako dižu) napisat novi post! Iako bi sad kao I svi dobri I marljivi učenici tebala učiti! Ali čujte meni se fakat neda!! Ko voli nek izvoli može I umjesto mene bit ću mu jako zahvalna!
No dobro nije mi namjera bila opet pisati o svojoj ljenosti već o nećem drugom! Pa da počnem! Da li vam se ikad dogodilo da želite nešto a to nešto ne možete dobiti! (koje glupo pitnje) Dobro, to se svima događa! Ali dali ste to željeli I na kraju I dobili? Da jeste i to se ponekad zna dogoditi! Stvar je u tome što… ah kako je neke stvari teško reći-napisati! Tko bi rekao da jedna obična riječ iziskuje toliko problema! Čudno! Te riječi, mislim što god tako su jednostavne na prvi pogled! (KAO I SVE OSTALE STVARI NA OVOM SVIJETU) tek kada malo dublje provirite shvatite da to nije obično! Da je satkano od mnogo djelova- misli osječaja… Jel vam se ikad dogodilo da vam netko kaže svoje ime I sve je ok! Tek kad ga zapravo ponovite više puta shvatite kako je to ime čudno I nikada niste ni mogli pomislitit da obično ime ima toliko značenja! Mislim netreba to biti nečije ime to može biti “obična” riječ! Ma trabunjam gluposti koje nitko nebi mogao shvatiti čak I kad bi htio! Al nema veze meni se to događa nisam ja kriva što sam takva, ak vam se ne sviđa tužite me mami! Možda je to samo zbog toga što možda alkohol unesen neki dan u moj organizam još nije ishlapio! Al svejedno o fuck sad sam zaboravila kaj sam htjela reć!!!aa to mrzim! I to nebi bio toliki problem kada se to nebi događalo tolko često! poput stare bakice sam he he he 
No da, fakat mrzim taj osječaj!
Ma svi osječaj su sucks! Znate što je najgore od svega?! To što već znate što sljedi nakon nekih događaja.
uglavnom nakon svakog dobrog dana očekuje vas jedan loši!! Ali to je i smisao življenja zar ne?! Svi ti naši usponi i padovi !! ok danas je bio loš dan no sutra če biti bolji!! Zato je dobro znati što vas očekuje!! jedino tako s nadom u bolje sutra možemo skupiti snagu za preživiti dan! Taj teški dan!!
Četvrtak će biti moj loš dan!! nestrpljivo ga iščekujem!! ( kao i mnogi drugi, znaju oni o kome ja to)
ozbiljno, ak preživim do idučeg tjedna SVEČANO PRISEŽEM da ću češće pisati i to po mogučnosti nešto smisleno!!
ZATO ljudi uživajte i iskoristite svaki dan što bolje možete!! Nemojte živjeti samo za vikende i preko radnog dana se može dogoditi, vama posve nevažna sitnica koja će vam promjeniti život!!
Što znate što se moglo dogoditi da stze zaspali ili zakasnili na dogovoreni sastanak!!
samo za taj osječaj!
Pitanje: zašto?
Odgovor: tako!
Pitanje: ZAŠTO?
Odgovor: Pa tako, da se malo opustim i zabavim!
Moje mišljenje: meni, ne znam za ostale, ne treba nikakav simulator kako bi se zabavila! Mislim, to ne znači da ne pijem, baš obrnuto, ne mogu si i ne želim zamisliti život bez alkohola! Umjerenost u svemu,
to je najvažnije!
Razlozi za Da: ipak je tu onaj fini okus bez kojeg se jednostavno ne može!
Razlozi za Ne: zato što svaku našu odluku prati neka posljedica, a u ovom slučaju su one loše!
Posljedice:
tjelesne: bljuvanje! (najgora i najomraženija), neki gube svijest?! Vrtoglavica, teškoće s ravnotežom i
hodom, usporavanje refleksa, i uz sve te probleme, koji su sami po sebi dovoljni alkohol nam
uništava sve organe, jer ulazi direktno u krvotok i onda „putuje“ po cijelom tijelu i najgore od
svega je to što dolazi do mozga a on ne može izlučiti alkohol kao drugi organi pa se tamo zadržava
dok se ne razgradi a to je dovoljno da nam uništi moždane stanice, koje se na našu nesreću ne
mogu obnoviti! ( mislim da sam nabrojila i previše posljedica ali na žalost ima ih još mnogo!)
psihološke (ili kako se već zovu): teškoće i gubitak pamćenja, iskrivljavanje percepcije, gubitak koncentracije,
(znači ja sam svaki dan pijana!)
Još nisam gotova! Ostali problemi koje sam zaboravila: alkohol je vrlooo kaloričan! (najgora mana!),
alkohol ima uspavljujući učinak (ako netko ima problema sa
spavanjem…)
Zaključak: jedna pivica nikom neće naškodit! Ionako mala će nas količina alkohola samo opusti i dati nam samopouzdanje!
Alkohol je bezazlena igra! Ona je naša jeftina karta za svijet radosti! Mi smo djeca koja su se naučila za malo para dobro zabaviti, zar ne? Pijte ljudi i veselite se! 
Samo nemojte na prazan želudac! To nije nikako dobro! 
Ili miješati tablete s alkoholom! Ili uopće išta miješati! (kako bi moja Ivica rekla!)! No ipak uvijek postoje iznimke! Piva, vino i kola! To se mora miješati! Ili ... ma znate što?! Pijte i zabavljajte se! Nećete zbog jednog Danielsa postat neki teški alkič! Osim ako nećete početi ekscesivno piti, jer onda vam nema pomoći! Zapravo žgoljavci, vi se morate paziti jer vi se lakše napite! Osim ako niste naviknuti! Ma bez obzira kakvi ste praksajte se!
PITI ILI NE PITI…
Bez obzira na sve nemojte pretjerivati! Sjetite se samo jednog- jutro poslije i onaj užasan mamurluk!
Ali ipak, moraju se nekako proslaviti i oni sretni trenutci, kao što se moraju nekako preživjeti oni teški! Kao što je na primjer početak školske godine! Jer ja fakat više ne mogu! Od sad živim samo za vikend! Pogotovo za ovaj jer moram nekako vratiti dobro raspoloženje! Bez brige, neću puno!
Ipak je zabranjeno voće najslađe!
